Vladimir Kocis Zec — Dunja pod jaknom

Ti, eto, silazis prva

s ovog naseg vlaka

zalivena suzom

stanica je svaka

Na rastanku samo

jos mi usne pruzi

sapni da me volis

srce mi rastuzi

Ref.

Stavi mi pod jaknu

jednu dunju zutu

da mi sja k´o sunce

na ovome putu, bez tebe

Daruj mi za zbogom

samo osmijeh mali

sve je bilo igra

al´ tad to nismo znali

Ja imao sam tebe

i nedjeljna jutra

poljupce uz kavu

pa sad nemam sutra

Kad vlak opet stane

na praznom peronu

sjedim sam sa tvojom sjenom

i tugom u vagonu

Ref. 2x