Vladimir Kocis Zec — Ispod marelice

Bili smo klinci

cesto bjezali mi

na kraj ulice

ispod marelice

U hladu vocke

ja sam brojao tocke

s njene svilene

tanke haljine

I sada pamtim sve

njene tople poljupce

i svaki dodir njen

u hladu marelice

Ref.

A ja spreman za let

za osvojiti svijet

nije sanjala to, htjela je lagano

zadnji put poljubila me

ispod marelice

I sad pozelim da je zagrlim

da je sakrijem, da je poljubim

da joj dirnem lice tu

ispod marelice

Sad ima sina dva, muza pravnika

vodi neki ducan isti je svaki dan

ja jos lutam sam pa cesto zalutam

na kraj ulice u hlad marelice

Ref.

Mada vise nema nje

znam da vise nema nje

znam da vise nema nje

Ref.

Jednom sam imao ja sve

ispod marelice