Vlado Kalember — Padam u ponore

Nitko me ne zna

ranu kojim prolazim

svaku vece

istim putem dolazim

Nitko ne ceka

moj povratak na vratima

tisina slusa

odjek mojih koraka

Slomljena vesala

na morima bez obala

ostavljen struji

i nemilosti vjetrova

Slucajan susret

i nada koja prolazi

ne znace mnogo

za vrijeme koje dolazi

Ref.

Padam u ponore

za svijetlom koje nestaje

padam u ponore

te neprekidne prevare

U dugoj potrazi

za nekim mirnim lukama

ostajem porazen

sa vjecno praznim rukama

Prolazan kao

zeljeznicka stanica

zarobljen vjecno

u igrama bez granica

Proslost sve mjenja

a sve se vec dogodilo

suvise kasno

da bi nesto znacilo

Ref.