Vuk — Majko

Dosla je tuga, zamenila srecu

u crno odelo ona me zavila

stojim kraj groba i palim svecu

uzalud zovem tebe majko mila

Otisla si gde nicega nema

kao ptica polomljenih krila

andjeo na nebu postelju ti sprema

mnogo mi falis majko mila

Svuda me steze, u grudima boli

iz ociju suze liju ko kise

na mermeru pise ko te voli

iako te majko nema vise

Osta pusta nasa kuca stara

i ognjiste gde si nas hranila

u grudima srce mi se para

jer tebe nema majko moja mila

Kategorizovano kao Vuk