Vukica Markov — Poleti, pjesmo

Cesto kad rumena zora

zrakama miluje kraj

stojim na obali mora

motrec’ mu zlacani sjaj

Grudi mi miljem se pune

gledajuc’ s mora nam kraj

onda, kad vjetric jos dune

ja pjevam vedro, taj cas

Ref.

Poleti pjesmo, nek’ valovi te nose

i krila vjetra, u dalek svijet

nek’ svatko dozna da je Jadran pun sna

i zemlje nase najljepsi cvijet

Poleti pjesmo i pricaj o ljepoti

i o melodiji tog kraja, svud

po bijelom zalu i modrilu bez kraja

dok vino opaja milinom grud

Poleti pjesmo, u dalek svijet

i slavi Jadran, tih mora cvijet