Vukosav Govedarica Kota — Marija oprosti

Svake noci kafanski sviraci

duse lome dok miluju zice

a u uglu tu za jednim stolom

sjedi covjek, neko novo lice

Ko opcinjen u tambure gleda

nesto sapce kao da ih moli

ove noci da sviraju tiho

struna jekne dusa ga zaboli

Ref.

Marija oprosti, ponekad nisam kriv

daljina nosi svoje, a ja sam covjek ziv

Marija oprosti, ponekad sjedim sam

dok zadnji odu gosti, Marija oprosti

Nove pjesme sviraju gitare

a zazvuce tek on kad ih slusa

snazi pjesme cude se sviraci

medju strune uplela se dusa

Zatrepere i umru u zraku

ko ranjene ptice iznad grada

tuzne pjesme za ranjenu dusu

one zive na njih tuga pada

Ref.