Davno je to bilo
u zemlji koje nema vise
nesto je prekrilo vrijeme
nesto ljudi zaboravise
Sjecam se sudbina mnogih
u gradu ispod Trebevica
ali Bosko i Admira
to je vec bila filmska prica
Oko njih su gorili dani
nisu ni imali sanse
al’ teska vremena uvjek
donesu velike romanse
Nisu bili iz plemena istog
nit’ su imali istoga Boga
al’ imali su jedno drugo
i san o bjegu iz sveg’ toga
Kazu da ljubav moze
sva zla pobjediti
ali izgleda da covjek ne zna
to oruzje upotrebiti
Ref.
Ma kakva Julija, kakav Romeo
niko se nije tako volio
i niko nikad nece
sve dok Miljacka voda tece
I pitaj se kad ce jos jednom
na svijetu malom, bijelom
da se dotaknu srca dva
i stave ljubav ispred zastava
To se ovdje dogadja cesto
postoji neki nevidljivi prag
koji predjes i andjeo u tebi
odbaci krila i postane vrag
I pred snajperom na Vrbanja mostu
i pred onim sto sve najbolje znam
njih dvoje su stajali sami
na zadnjoj stanici svoga sna
Zato sjetite se njih
svi vi veliki i mocni
sto na retrovizoru umjesto u srcu
drzite ljubav, vjeru, sveti lik
Zato sjetite se njih
ne smije biti vam svejedno
zar je nebo jedino mjesto
gdje mozemo biti jedno
gdje mozemo biti zajedno
Ref.