Sini sini sjaj mjesece
sini ‘zagora
da ja vidim, ko se
sece nocas ispred dvora
Ko li sece, ko li pjeva
tako glasovito
uz dv’je zice tamburice
tuzno zalovito
Sjaj mjesecu, sapat doso
gore u oblake
pa se curi smilovao
pustio joj zrake
Kad je Zlata sa pendzera
opazila ko je
kroz demire pruzila mu
bijele ruke svoje