Zdravko Colic — Bembasa

Ljeto bjese tad duze nego sad

bili su dani duzi kad si mlad

stari kraj, prosut caj

i odjednom sjaj u tvome oku kao tamni zar

Moj nesudjeni kum dosipao rum

i sve je s uma krenulo niz drum

dvoje nas u taj cas cutasmo uglas

rijeka misli slila se u sum

Bembase, Bembase

Onda bjese hlad gusci nego sad

bile su sjene gusce kad si mlad

ispod njih kao stih jedan prijeko tih

sto tako rijetko dolazim u grad

Dobar jaran moj jasno momak tvoj

prica stara i mi svi u njoj

stari drug uzdah dug i na vodi krug

tone sve u pjeni bisernoj

Bembasa, Bembasa

Ref.

Zato i postoje ludila

da bi pamet osudila

sto bas ti, sto bas ja

mali grad sve se zna

Bas mi, bas ta, Bembasa

sto bas ti, sto bas ja

digla se prasina

carsija tako sta ne prasta

Lazi bjehu tad sladje nego sad

ili to lakse padne kad si mlad

oni, ti ili mi proklet broj je tri

uvijek je treci na poslijetku gad

I da susretnem te samo na minuta par

jer cujem kako pricas da sam car

i da znas nisam bas jos sam tajno nas

i sve bih trampio za onaj car

Bembase, Bembase

Ref.

Ref.