Zdravko Colic — Jedna zima sa Kristinom

Jedne proste Vojvodjanske zime

na salasu prijatelja mog

malo drustvo se skupilo iz grada

sve mladici iz dugih skolskih dana

a na vratima doma, uz plamen petrolejke

se smijesilo lice na nas

Jedne proste Vojvodjanske zime

na salasu prijatelja mog

dok su ruke jos promrzle od puta

dugo stresale pahulje s kaputa

ti si prisla i od srca mi pruzila

casu crnog vina, Kristina, Kristina

Dobra vam noc, prijatelji

dobra vam noc, dobro nam dosli

dobra vam noc, prijatelji

sjedite tu i zapjevajmo svi

Onda smo izasli na dvoriste ja i Kristina

skripao je snijeg pod nogama

ljubio sam je, ljubio

da li se sjecas, Kristina