A kada odem, nek ostane nesto
neka sitnica sto lici na mene,
zguzvano paklo sibice na stolu,
jer ja sam covjek u pola cjene.
A kad odem ti ne budi tuzna
potrazi nekog ko vrjedi vise
ko ce da ti pruzi srecu
i sigurnost
i da te grije kada pocnu kise.
Oprosti mi, oprosti mi
sto ne mogu da budem tu
i pamti me, i pamti me
po dobru, ali ne po zlu
i budi mi dobra,
ja moram da odem,
a necu da te izgubim.
Oprosti mi, oprosti mi
sto ne mogu da budem tu
i pamti me, i pamti me
po dobru, ali ne po zlu,
oprosti mi sve!
A ipak nekad kad uvece legnes,
samo na casak ti sjeti se mene,
pa se nasmjesi i ko djete spavaj
ne vrjedim vise od pola cjene!