Zdravko Colic — Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi

Od onol’kih zetvi osta’ saka razi

od onakve rapsodije, samo sum

od riznice iskrenosti, kusur lazi

i nema srce sta da trazi tu

Prave rijeci kao zvijezde padnu same

po svom nikne jogunasti bijeli krin

nekad trazis poentu na kraju drame

a poentu krije prvi cin

Glavna lica, nalicje i lice

uspomene i sitnice

jarko pero rajske ptice

Ref.

Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi

koja zive rane soli, koja kaznjava i boli

izbavi me vjecnih sumnji i ljubomore

koje more, dok ne pokore

Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi

onog ludila i strasti

sam se nikad necu spasti

sacuvaj me od ljubavi, kojoj kopni sjaj

al’ mi u nju ne diraj

Kad na jednu kartu stavis, sve sto imas

kad su ti sve misli istoj slici ram

kad ne brojis da li dajes ili primas

znaci da ces ostariti sam

Kad se spusti zavjesa aplauz slijedi

al’ u jednom trenu vlada mrkli mrak

u tom casu posumnjas da l’ ista vrijedi

zivot cio pepeo i prah

Zivot cio samo tudji dio

da, kad pogrijesis pa zavolis

vise nego sto bi smio

Ref.