Zlatan Fazlic Fazla — 100 godina

Mirise svjeze tek opran ves

iza cadjavih taraba preko puta

pijem prvu kafu i zijevam k’o pes

pogled mi tiho po tvom tijelu luta

Bilo bi beskrajno dosadno

ne bi im’o zelje da se probudim

da se u tvoje lice pospano

svako jutro ponovo ne zaljubim

Ref.

Stotinu godina

mog’o bih ostat s tobom

u krevetu kraj prozora

Gospodska djecurlija razmazena

k’o da ih neko guli, galame

mahalski kicos i njegova zena

samo sto jedno drugo ne zadave

I vratim pogled nazad u krevet

prosetam linijom tvoga tijela

a ti ne znas sta bi ujutro u devet

bi l’ vodila ljubav ili bi jela

Ref.