Zlatko Pejakovic — Cvita, Cvita, cvite moj

Krenija je brod priko mora

ostala je Cvita iza skoja

kleja san se i ne zelin krit’

da me ceka, da cu viran bit’

Ali, nakon pustih dana

tamo, priko oceana

u svitanje litnje zore

osvanilo moje more

Ref.

Cvita, Cvita, cvite moj

evo san ti dosa

da te doma vodin

da ti ruku prosin

Oprosti mi, cvite moj

ca si sama bila

od sad cemo skupa

ostat’ sve dovika

Nosile me bure i nevere

mamile me luke juznog mora

uzalud su jecale gitare

ostalo je srce iza skoja

Ref. 2x