Zlatko Pejakovic — Slika

Ponekad kraj nekih slika

zastanem jer vidim nju

stojim tako, stojim sam

i pricam s njom

Noci hladne, noci duge

uskoro ce zima doc’

secanje lagano mre

i gubi sjaj

Srce place jer zna

da noc smenice dan

i sve ide dalje

a nje nema vise

I bio sam joj samo drug

malo stvari znam o njoj

ipak stojim, stojim tu

i procam s njom

Da li cuje, da li zna

da jos neko na nju misli sad

da l’ se nada da ce opet

opet Sunca videti sjaj

Ponekad kraj nekih slika

zastanem jer vidim nju