Zoi — Dvadesete

Da li je mladost uragan

jer me vuce unazad

dok bezim bez straha

kad te vidim padam, balans

Kako sad, kad puno mi uzmes

malo das, bas dugo si zbunjen

kao znas, hvata me ludilo, gubim dah

Ref.

Dvadesete, ja sama

ne umem da prastam

vise nam ne dam ni dana

epilog bez kraja

Budna sanjam, trazim se sada

lutam sama, ne idem nazad

previse divlji da ovde nasli bi spas

skupa kazna, sve ti se vraca

Ti nisi taj, vise me ne zanimas

prelep je kraj, niko nece pravila

prazan je stan pa se nikom nisam javila

noci i kraj, magija

Kako sad da duse nam gube

znamo kraj, bas dugo si zbunjеn

kao znas, hvata me ludilo, gubim dah

Ref.

Kategorizovano kao Zoi