Zoran Jelenkovic — Gajeta i ankora

Krik sa neba

to se galeb ruga

ili mozda piva pismu juga

sve dok gleda di su lica usnila

Prolazile ure stisli dani

ostavila ljubav se na strani

neka lipsa sunca da priceka

Ref.

Misec kada ne sja u noci

sterika moja budi

put osvitli mi

kada more usne moci

budi malo vode sto me napoji

Sa tobom cu ja

prevariti vrime dovika

prevaliti pute do kraja

ja sam gajeta ti moja ankora

Procvala je mladost ove duse

moga tila zidovi se ruse

dva su tila u jedno spojena

Svaki kamen sto se vitrom kupa

ostavlja tragove iznutra

tamo cuva nasa imena

Ref.

Sa tobom cu ja

docekati nova svitanja

dosta mi je pustih lutanja

ja sam gajeta, ti moja ankora

Ja sam gajeta

a ti moja ankora