Zoran Popovic — Majka

Nemirom progonjen

sto u dusi hara

posao sam rodnoj kuci

gde mi zivi majka stara

Zbog ljubavi jedne

iz mladosti rane

ukrao sam majci

najsrecnije dane

Ref.

‘Zalud stara kuca secanja obnavlja

pustos je u njoj, pustos oko nje

jato golubova sto na krovu drema

jedini su stanovnici, majke vise nema

Odavno se odzak

zadimio nije

vec odavno nikog nema

ni kapije, ni avlije

Kroz prozorska okna

vetar pesmu peva

bila jedna kuca

koje vise nema

Ref.

Odneo me vihor

zivota daleko

trazio sam zaborava

bolela me stara rana

Zaborav sam nas’o

majku izgubio

godine su prosle

ja sam pogresio

Ref.