Zorica Brunclik — Pahuljica

U oblaku sneznom od dugine boje

doneo te vetar u narucje moje

nase hladne ruke tog studenog dana

splele su se nezno ispod golih grana

Ref.

Minule su studeni i zime

ja jos uvek sapcem tvoje ime

a ti drugoj ljubis snezno lice

i tepas joj kao meni, bela pahuljice

Belo si mi inje cesljao iz kose

i sa lica skid’o hladne kapi rose

a ja sam se nezno k’o na Suncu cvece

u narucju tvome topila od srece

Ref.

Dok si me u topli svoj zagrljaj prim’o

u srcu si tada jednu zelju im’o

pod svadbenim velom nasmejanog lica

da budem kraj tebe bela pahuljica

Ref.