Ti sutra odlazis
uzeces cetkicu za zube
svoju zdrastvenu knjizicu i otici
jednostavno ugasis svjetlo i gotovo
Boze, kako sam te volio, sjecas se
dole iza barake, u haustoru
na kolodvoru, u kuhinji, svasta
Rasprostirem po glavi i okolici
seizmoloske karte starijeg djetinjstva
i novije mape, tu si
i nista te nece izbrisati
Jer, ti imas oci mog sina
najgore noge na svijetu
i pola mog zivota
Iz „krugova bliskih vladi“
saznajem da sam pokvaren
da sam egoista, da te maltretiram
da sam nemoguc, uglavnom, veseo
Ne znam zasto ti sve to treba
jer ti sutra odlazis i sva si vazna zbog toga
osjecam se kao da mi netko otkida desnu ruku
spalit cu sve tvoje fotografije, pisma, zaostale carape
spromijeniti posteljinu i rucnike
Ne moras vratiti onih trista hiljada, kuca casti
majko moja, sta je ovo
mogao sam te satima ljubiti, biti bolestan
kad te nema, mogao sam te ubiti
A sada sjedim i sutim
mjesec vrhovima jagodica miluje tvoju kosu
i treba samo uzjahati prazninu
izmedju tebe i mene i tu smo, sve bi se vratilo
kino „Zagreb“, vlaga u Bosanskoj, Kisevic
Brodski, Katowize — sve, ali sta je tu je
Ti sutra odlazis
ti cvrsta, odlucna i pametna
ti imas buducnost
tu je sve napeto i nezdravo
i dobro je sto ides
jer brodski konopac je presjecen
Cvor nikad ne izdrzi tezinu broda i uvijek pukne
na istom mjestu, a putovanje je dugo
ti sutra odlazis i tu se vise nista ne da izmijeniti
pogledaj dobro da nesto ne zaboravis
iskljuci televizor i ne placi glasno
i jos nesto — ostavi kljuc od auta