Zvonko Bogdan — Kad se mesec sprema na spavanje

Kad se mesec sprema na spavanje

ja polazim u asikovanje

dok ne stignem do svoje dragane

moram proci kraj jedne kafane

A kafana mala, zadimljena

cuva spomen na stara vrimena

tihi zamor setne rici bira

jedan stari na cimbalu svira

Tiho svira i potajno place

i ‘pominje sve dobre svirace

i sica se ove pisme stare

cand se duce luna la culcare

Ref.

Jonel, jonel, jonule

curice to ne vole

kad tvoje usne pijane

ruzno pricaju

Jonel, jonel, jonule

curice to ne vole

kad tvoje zice pijane

svasta sviraju

Godinama ista prica traje

meseceva setnja ne prestaje

ja i dalje idem na tu stranu

moram svratit u istu kafanu