Bijah mali kao dica mnoga
jahah konje kroz selo i polja
u tom trku viko sam od srice
al si lipa Slavonijo moja
Nesto brzo prohujase dani
nestasluku prominise viru
podize me vrtlog od sudbine
i spusti me ovdi na severu
Ljuljase me talasi zivota
procvjetale lomise mi grane
mrazevi mi prosarase kosu
i obrve cesto namrskane
I sto dalje ceznja bese veca
kupih konja legolaza vrana
kupih konja da me na te sica
da utihne u dusi mi rana
Al u konju bese srce moje
svud po svitu pominju mi ime
stani Marko zivota ti tvoga
ajde amo ti sokacki sine
Sirim ruke od tuge i milja
i poljupce saljem svud bezbroja
konja gledam a potajno mislim
di si sada Slavonijo moja
konja gledam a potajno mislim
sta mi radi Slavonija moja