Zvonko Bogdan — Osedlacu svoga vranog zdrepca

Sunce jarko uvek kad se budis

prospi zrake na sve cetir’ strane

i obasjaj moje selo malo

gde sam mladjan provodio dane

i obasjaj ljubicevo malo

gde sam mladjan provodio dane

Ja daleko zivim od moga kraja

i nocima sanjam konje vrane

kako jure ispod starih breza

sto ostase od Milosa kneza

Sacekacu opet one dane

da mi sunce kraj Morave grane

osedlacu svoga vranog zdrepca

pa cu jahat’ oko Pozarevca

I pevacu onu pesmu stalno, oj Moravo

moje selo ravno