Zvonko Bogdan — Romansa ta

Romansa ta, jedino zna za moju tajnu tu

i pricat’ zna kako sam sreo nju

ciganski bal, pesme i zimska noc

i osmeh blag, obeca da ce doc’

Ta divna noc ljubavi nase

postade plam

i od tad ja ne lutah vise sam

al’ prodje sve i dodje mesec Maj

i drugome ode u zagrljaj

I sad k’o pre poneki put

otsetam sam pod onaj mali

prozor njen i bude sve

kao ljubavni neki lep roman

ali presta car cim svane novi dan