Zvonko Bogdan — Vojvodino moja

Otiso sam mlad, da negledam tugu

da sacuvam neku, uspomenu bar

na crkvena zvona, molitve i jutra

sto pripadam tebi, od neba je dar

Ja se zovem Stipa i zivim daleko

mislio sam da cu zaboravit sve

sad mi je 60 i jos koja vise

pa se plasim da cu umrit bez tebe

Ref.

Vojvodino moja, prasnjava i tija

vesela i tuzna, blatnjava i pusta

sva svitanja tvoja i zalascu sunca

kad pomislim na te, suse mi se usta

Eh ravnico moja, ko ti dade ime

od kada postojis ne zna ni sam Bog

zamutise ljudi i vodu i njive

i pticije knjizdo i volovski rog

A kastele stare,dvorce i salase

porusise neki, ne kazase ime

ragrabise gradju kao vuci stado

ne znam ko ih posla da to uniste

Ref. 2x