Zvonko Spisic — Barbara

Barbara bjese bijela boka

Barbara bjese cvrsta, siroka

Barbara bjese nasa dika

Barbara, Barbara, lijepa k’o slika

kad si je vidio, Gospe draga

kako je stasita sprijeda i straga

To je prova staroga kova

to je krma sto sitno se drma

kad vjesto promice izmedju molova

k’o mlada krcmarica izmedju stolova

ah, barba, barba, gdje nam je Barbara

modro i bijelo i crno farbana

Ref.

Je l’ danas u brodova takav stas

ima l’ jos ljudi poput nas

ima l’ jos mora, ima l’ zemalja

ima l’ jos vina koje valja

Bijela jedra, bijela bedra

svojeglava Barbara, Barbara dobra

spora k’o kornjaca, brza k’o kobra

nijedan brod joj nije rod

U kakvim olujama imadoh srecu

na kakvim sam munjama palio svijecu

koliko puta rekoh na siki

kupit’ cu svicu svetome Niki

ako se spasimo Barbara i ja

e tutti quanti in compagnia

Kakvo sve more vidjeh daleko

bilo je jedno bijelo k’o mlijeko

morske smo krave muzli jutrom

uvecer bijeli kruh sa putrom

a zuto more, zuto k’o limun

odonda sam na skorbut imun

Ref.

More je tamnocrvene boje

stari mornari na palubi stoje

Parone, dobar odabraste pravac

more je gusti stari plavac

jos jedan kablic nek’ prodje kroz stroj

provjere radi, nalog je moj

Barbaro brodi, more nam godi

nijedna stvar nije ti par

i tako, Barbara sve dalja, i dalja

crvenim morem se pospano valja

e il naufragar, e il naufragar

che dolce in questo mar

Ref.