Ovdje se radi o dva kotaca
o dvije, tri stange i jednom sicu
ovisi o tom kako tko shvaca
a zapravo, stvar je
u obicnom vicu
Trebam bicikl na pola dana
zasto ga trebam prica je duga
vazno je samo to da ga nemam
to jest bicikl, al’ imam druga
Stoput me zvao — daj, stari, svrati
on ce bicikl sigurno dati
i tako, eto, u cvrstoj vjeri
po taj bicikl odlazim k Peri
Pero i ja smo bili k´o braca
sjedili uvijek u istoj klupi
pusili tajno u istoj supi
od prvih pracki do dugih hlaca
Sve je to krasno, u istoj klupi
a sto ako Peri u glavu lupi
pa kaze — ja ti bicikl ne dam
ako ga trebas, ti si ga kupi
Zar da mi Pero okrene ledja
otkud mi pravo da njega vrijedjam
da je bicikl od suhog zlata
pa ja ga trebam na dva, tri sata
Ne moze Pero da se ne sjeti
bio je sa mnom u istoj ceti
pod kisom granata, u istoj borbi
nosili smo glavu u istoj torbi
Medjutim, bicikl nije granata
a vec je proslo i dosta od rata
covjek se mijenja i tko ce ga znati
hoce li dati, nece li dati
Ma, tko, je l’ Pero, sta ja tu mlatim
Pero mora bicikl sigurno dati
zar starog druga da on iznevjeri
kome cu drugom ako ne k Peri
Kum sam mu sinu u crkvi bio
kada nitko od nasih nije to htio
izgubih clansku zbog takvoga gafa
a mi smo zvali cak i fotografa
I sad se tu grizem zbog jednog bicikla
dok mahnito lupam na njegova vrata
on nista ne zna, on pita — tko je
a ja mu, kroz vrata, dreknem svoje
Ja sam Pero, ja
dosel sem ti reci
da ides u vrazju mater
i ti i tvoj bicikl
pozderi si ga