Zvonko Spisic — Kockar

U jednom gradu, zaboravih mu ime

to, medjutim, nije bitna stvar

u svijetu cvijeca i svijeca i tisine

zivi Pilko, sad vec jako star

Za njega pocne kada nekom drugom svrsi

njegov zivot, to je svijeca sjaj

nad svakom rakom opklada u dusi

da li vrijedi zivot kao taj

I bas kad pred njim

bila je dilema

da li kraj zivota znaci njegov spas

iz vijenca bijelih, jos svjezih krizantema

javi mu se njegov unutarnji glas

Samo ti radi, samo ti radi

bit’ ce bolje, kopaj kao crv

ali i stedi, jer ako ne stedis

kraj ce ti biti isto tako crn

I zapnu Pilko i tegli triput vise

cijele dane kopa kao krt

il’ przi sunce il’ pljuste duge kise

svaki grob je uzoran k’o vrt

Iz dana u dan on ima vise para

trosi malo, postao je skrt

posteno radi i nikoga ne vara

al’ jedva ceka svaku novu smrt

Kad, evo, nova pred njim je dilema

sada ima pare, ali gdje je strast

jer od zivota jos uvijek nista nema

kad se jednog dana opet javi glas

Dobro je, Pilko, ne kukaj vise

jer, evo, cas je kucnuo tvoj

sakupi pare, idi, i igraj

i glas mu sapnu onaj pravi broj

I opet Pilko poslusa sudbinu

da poantu svom zivotu da

vec istog dana se nadje u kazinu

vrlo otmjen, elegantan, to se zna

Oh, to je zivot, sve tamne toalete

kakav pogreb, kad se skupe svi

ma kakvo groblje, tu pare same lete

Pilko zmirne i stavi sve na tri

Sad nema natrag jer vrti se ruleta

kuglica vec plese fatalni svoj ples

i shvati Pilko u dimu cigareta

da se rusi zemlja sad na njegov lijes

Smiri se, Pilko, smiri se, Pilko

vjeruj sudbini, vjeruj sudbini

pogledaj, trica, pogledaj, trica, gle

ali, ipak, ne

Prokleto trinaest, prokleto trinaest

Pilko, ti gubis

tu kad se gubi, gubi se sve

U jednom gradu, zaboravih mu ime

ali to za pjesmu nije bitna stvar

u svijetu cvijeca i svijeca i tisine

zivi Pilko, sad vec jako, jako star