Zvonko Spisic — Moja mala iz ulice Savske

Moja mala iz ulice Savske

s treceg kata, pod nebeskim svodom

kud su sivi vlakovi me vukli

dotle, u snu plovio sam brodom

Moja mala, izdrzi jos malo

dok ne pocnu teci bolji sati

jer ce brzo pasti zadnje sidro

i zadnji vlak ce ispred Savske stati

Ne dozvoli

da te dugo cekam

i da raspem karike tog lanca

Ne dozvoli da

tvom kucnom zvonu

slomi dusu moja ruka stranca

Budi spremna jedne tamne noci

da upalis svijetlo iznad Savske

i da prije neizbjeznih sumnji

pustis mene slabog poput travke

Jer kad dodjem

jer kad jednom dodjem

sve ce bolje

nego prije biti

Ja cu poci

tvom zvjezdanom katu

dok ce gradom mjesecina liti

Moja mala iz ulice Savske

nakon svih tih uzaludnih dana

ta ce vecer u nasem romanu

biti prva procitana strana