Sidjete na jednoj od
sest tramvajskih stanica
obavite posao i vratite se
i necete saznati nista
Ref.
Jer zivot se ipak ne zivi iz publike
on zivi u srcu te cudne republike
od krpenih pajaca, streljane iza placa
do tresnjevackog kina i njegovih fakina
Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina
do besposlenih suza od rakije i vina
od ulicnih pjevaca do krovopokrivaca
u hiljadama prica je hiljade sudbina
Ali treba doci u proljece
kada ozive mali vrtovi
i kad se okite dvorista
a potok pojuri prema jutarnjoj smjeni
Treba doci u proljece
kad Pongracevo zazeleni
kad sve to ne kosta nista
u ovom kvartu bez groblja i bez rodilista
I treba biti ispod podvoznjaka
kad prodju svjetla jutarnjeg vlaka
sa jednom zeljom ostavljenoj za nas
da bude bolje, nego sto je danas
I treba biti sa cvijetom na reveru
u neku zoru pred tresnjevackom NAM-om
i reci zdravo prvom sto se budi
kad vec nikog nema nazdraviti sebi samom
I treba poci, bez planova i para
s nekim starim drugom samoborskom prugom
ili otici u prvu gostionu
na gospon doktor namignuti lampionu
Treba biti blizu
kada prvi tramvaji napustaju remizu
na pocetku dana
kada periferija izgleda kao ikebana
od dimnjaka i cvijeca
Ref.