Adastra — Nabujala rijeka

Ona ustaje u zoru

dok jos nitko nije budan

zeli ostvariti zacrtani san

Sa svoje dvije male ruke

radi od jutra do noci

skrivajuci da je umorna

Za svakog’ uvijek ima osmijeh

ali ne da nikom da joj pridje blize

nego sto im dozvoli

Kad stigne kasno kuci

tad iz svijeta se iskljuci

pocne radit’ sto joj je najmilije

Ref. 4x

Nek ponese me daleko

nabujala rijeka

Bila je ostra zima

kada sam je prvi puta ugledao

Nova Godina je kucala

Pruzio ruku da je dotaknem

jer toliko je zracila dobrotom

iz ociju joj sjaj

Toliko dugo sam joj dosadjivao

da mi je dala mali poljubac

da me otjera

Ne ide to tako lako

to je bol sto odmara

Ref. 3x

Nabujala rijeka