Adastra — Nepozvani gost

O, zar citav svijet je sam

i zaboravlja vrline

duhovne visine

zavladala je moc

Nepozvana gosta

kojem nikad nije dosta

neiskvarenih dusa

kojeg svatko slijepo slusa

A ja kao buntovnik u noci

suputnik mi sjena

kao i ti svakog trena

Dizem zastave da stoje

stavljam ratnicke boje

jer ja nedam da nas kroje

vec da budemo dvoje

Ti i ja kao buntovnici noci

cvrsto vezani ko stijena

spojeni od prvog trena

Digni zastave da stoje

stavi ratnicke boje

i ne daj da nam kroje

vec da budemo dvoje

Laz, laz je da si sama

laz je da vjecno traje tama

jer zbog tebe ja zivim

Kad obuzme te tuga

ti joj ne daj da se ruga

hajde pridruzi se, kreni

uklesano je u stijeni

tvoje srce je u meni