Opet je hladno, vani vjetar sjeverni zatvara pricu, bez da novu otvori i opet smo sami sami, tu, pod zvijezdama gdje nitko se nikad nit´ javi nit´ mahne, a niti dolazi I kuda dalje, ovako ranjen, u snu s tri njezne duse, tu, na ramenu pred kucom rijeka negdje daleko laju psi u gradu sto… Nastavi sa čitanjem Aleksandar Ljiljak — Grade moj