Daleka Obala — U autobusu

Vidio sam te samo jednom u zivotu

i jos sam uvijek pod dojmom tvog lika

kojem se ne mogu bas sjetiti detalja

a znam da je bio slika i prilika

Necega lijepog, necega strasnog

necega jestivog i prvoklasnog

necega iz cega zraci toplina

necega sto samo boginja ima

Ja sam se nalazio u autobusu

i gledao te kroz prljava, isarana stakla

skupio sam hrabrosti i jednom ti mignuo

al’ ti se nisi ni milimetar makla

Zbog prljavog stakla nisi me uocila

nego si u drugi autobus krocila

od srama i od bijesa sam pocrvenio

a sofer je ubacio u prvu i krenio

Nevjerujem da bi te uspio prepoznati

jedino mozda u onoj istoj pozi

u desnoj si ruci drzala kesu

iz koje ti je nesto kapalo po nozi

I nisi se smijala, nisi ni plakala

nisi ni vikala, niti si skakala

ako te moj postupak zastidio

ja to zbog prljavog stakla nisam vidio

Ja sam jos uvijek pod dojmom tvog lika

jer sam te vidio sam jednom u zivotu

i nisam obracao paznju na detalje

primjetio sam samo tvoju ljepotu

Jer bila si lijepa, bila si strasna

bila si jestiva i prvoklasna

iz tebe je zracila ogromna toplina

imala si sve sto boginja ima

I bila si lijepa, bila si strasna

bila si jestiva i prvoklasna

iz tebe je zracila ogromna toplina

imala si sve sto boginja ima