Ibrica Jusic — Ja ne znam

Ja ne znam sto se zbiva

i na sto sve to sluti

i sto se s kisom sliva

i okno moje muti

Ja ne znam tko to kuca

i koga nocas gubim

al’ znam da srce kuca

i znam da jos te ljubim

Ja ne znam sto da zborim

i kako doc’ do daha

kad novine rastvorim

i vidim scene straha

I citam gusta slova

o pokoljima grubim

ne zelim takvih snova

vec hocu da te ljubim

vec hocu da te ljubim

Ref.

Ja ne znam da l’ se varam

i koga to da pitam

da l’ moguc je i stvaran

taj svijet o kojem citam

Jer ne bih htio florom

da postelju brubim

vec svaku noc i zorom

da grlim te i ljubim

Ja ne znam sto se radi

i gdje su pravi puti

o nevolji i gladi

ne zelim vise cuti

I ne vjerujem nikom

vec bjezim s njima grubim

i zanijet tvojom slikom

jos grlim te i ljubim,

jos grlim te i ljubim

Ja ne znam kad je vecer

i tko ceka iza ugla

al’ slutim da se pece

na vatri cijela kugla

Tad htio bih da morem

k’o brod na pozdrav trubim

jer nisam nego stvoren

da grlim te i ljubim, da grlim te i ljubim