Djordje Balasevic — Civutski vrt

Ako krocis u civutski vrt

na sedmo koleno cini ce pasti

i ko da nema drugih basti

di sve pupi i sve sljasti

di na miru mozes

seboj i bozure krasti

moja nesretna mati

htela me spasti savetom finim

al’ morala je dotad znati

da ne sme kasti

sta da ne cinim

Sta je bedem neg’ siroki zid

lako se zajasi ko stari cilas

mahovina ko astragan

da bez glasa smugne dragan

ukraj neba se lepeza mlad saran porcijas

ruka zavesu mice

trepte u tmini biserni zdenci

zbog neceg djurdjic uvek nice

bas u tisini i bas u senci

Necu skoro onim sorom

ne znam posle put odande

me sem coro, moja lolo

cu co soro pasa mande

vetar cvili i lelece

skini suknju i jelece

nit’ ko mari, nit’ ko zna

na cer mande cingara

Ako dirnes u civutski vrt

kletvu ces nositi ko srebrn zvoncic

bices zedan kraj bunara

i siromah s puno para

sve ces dijamante dati za smesni cirkoncic

ko u tudji vrt udje

crn lebac mesi u crnom plehu

eh, ne pozeli nista tudje

svi smrtni gresi u tom su grehu

Kao mrva iz dzepa

Truni se lako zivot protekli

da, rekli su mi da je lepa

ali bas tako, to nisu rekli