Djordje Balasevic — Fina, lagana stvar

Tad jos nisam birao

ni gde, ni sta sam svirao

a bas u tom je car

ona je dosla tad i rekla

„Pokusaj, napravi jednom bar

za mene neku finu, sporu stvar

finu, laganu stvar“

I od dva-tri akorda

jer ni ne umem bolje ja

pesma je nastala

i cim su culi nju, laganu pesmu tu

svi su pevusili

i svi su zaneseni plesali

uz tu laganu stvar

Cule su me krupne zveri

producenti, menadzeri

shvatili su kakav imam dar

nudili mi rajsko voce

mnogo love, slavu, ploce

ubrzo sam postao superstar

Zahvaljujuci muzici

bas k’o kuce na uzici

svetom me vodili

pricali „To je taj, cudo od deteta“

a ja sam pevao milion puta

jednu istu stvar

finu, laganu stvar

Verovali ili ne

za sve moguce novine

dao sam intervju

svi su me snimali i ocekivali

da kazem kad i gde sam

tako genijalno smislio

finu, laganu stvar

Pisali su da sam zlatan

ili da sam cist sarlatan

i sve manje ja sam bio svoj

kad sam razmislio o tom

zamislih se nad zivotom

rekoh sebi „Kuci, stari moj“

Zeleo sam zivot nov

u senci bresta crven krov

i moju Draganu

gde god sam bivao

o njoj sam snivao od onog dana jos

kad je pozelela da napisem

finu, laganu stvar

Zeleo sam naci nju

i cim stigoh na stanicu

upitah dal’ je tu

tad su mi rekli da se davno udala

za nekog mangupa

s’ kojim je zanesena plesala

uz tu laganu stvar