Kad zadnju brazdu zaorem
po tragu senke rodine
procvace zimske ruzice
po prvi put te godine
Naice studen atarom
kao regiment oklopni
i bicu samo mirna vlat
kad okopni
Ja nemam nigdi nikoga
al’ moja prica prosta je
stogod ih manje zavoles
manje ti njih nedostaje
I nisam kadar svindlati
za sobom skele paliti
da silom steknem nekog
kom cu faliti
Znam, duso, obeco sam da te necu pominjati
bogarati i sudbinu proklinjati
u varos se preseliti
orcati i veselit
obeco sam srca teska
obeco sam, al’ jebes ga
Kad zadnji cokot zagrnem
pod skute Svetog Damjana
u bokal bistre plemenke zapasce trunka tamjana
Strahovi mladi umiru
pricu sam kraju priveo
jos onda kada sam
i njih nadziveo
Znam, mila, obeco sam da cu makar
za bestiju
i da cu naci lepsu, bolju i vestiju
nemeskinju, gospodicnu
ni po cemu tebi slicnu
obeco sam srca teska
obeco sam, al’ jebes ga
I utom pasce i zadnji sneg
preko svih prvih snegova
a perce andjela je teg
spram svih zemaljskih tegova
Spreman je Onaj varati
olovni kantar skovati
al’ danas vise ne bih trebo psovati