Djordje Balasevic — Poslednja nevesta

Vesnik svadbe po sokaku svuda je

brinu snajke sta ce koja mesiti

neko m’i se, kanda, skoro udaje

pa, cuj moralo se i to jednom desiti

Tu livadu ja sam prvi kosio

ma pricam vise nego sto bih smeo

ajde, odavno bih je zaprosio

da sam samo hteo

Vetric glanca krune granja

tamis nosi par lokvanja

racun svedi, sta sad vredi mladost tricava

Nevazno je to sve skupa

secanje je smesna lupa

koja sitne stvari uvelicava

Oprezno s tom violinom

ona cezne za tisinom

ko da skakljas andjelcice vrhom gudala

A nju nemoj pominjati

nece svet zbog toga stati

nece biti prva sto se udala

Nista lakse nego sebe slagati

nista lakse neg’ se nasmrt opiti

i nista teze nego zalud tragati

od sto drugih nju sam probo sklopiti

Srce cupka, al misao okleva

ceka da se stvari same dese

a tuga lepse zvuci kad se otpeva

pesma sve podnese

Bog je katkad pravi seret

na strmini doda teret

i potura nedohvatno da se dohvati

Bog je dobar kako kome

bolje ne pitaj o tome

ucutacu ili cu opsovati

Polagano, sanji-baci

ti si znao sta mi znaci

ko da heklas paucinu vrhom gudala

Kad pred crkvom baci buket

neka padne, kao uklet

neka bude zadnja sto se udala

Samo bol je u zivotu siguran

srecu nosi neki postar jako spor

neka, samo ovu noc da izguram

sutra cu vec naci dobar izgovor