Djordje Balasevic — Stari Laloski vals

Uz blagoslov magle i nebeske pravde

vreme je, vele, da idem odavde

e, ne volem s takvima ni da se svadjam

nisam ja dosao, di da se vracam

tu je sjahao moj askurdjel

to je nasa ledina

nasa Vojvodina jedna i jedina

Nebo i zemlja su spojeni savom

i jedini kamen je onaj nad glavom

tu mi je cardak odliven u zlatu

i komotno vreme na crkvenom satu

i tu je moja dragana bas za Bozic neguje klas

a usput ko da tancuje stari Laloski vals

Rasti ‘senice nek nam je

roda opleti brazdama

nisam ja bitanga pa da te

prodam ovakvim gazdama

mozda odem jedared kad naidje red

al’ idem zadnji od nas

dok na miru odslusam stari Laloski vals

Naloz’te vragovi furune pakla

ma nek se zazari

al’ moja se zvezda jos nije ni makla

Bog nad njom strazari

ja vam sledim jedared, kad naidje red

al’ i tad mi ostav’te cas

da sa njome odigram stari Laloski vals