Himzo Polovina — Ehlimana

Svakog dana pjesma se cuje

iz male cvjetne avlije

ko da nekoj jade lijeci

bol odjekuje

Kada sam jutros prosao tuda

pitam ko u njoj stanuje

u toj kuci Ehlimana

za dragim tuguje

Zbog ove njene zalosti

prolaze dani radosti

sada se vise ne cuje

Ehlimanin smijeh

Ehlimana, Ehlimana

Bijese jedan zidar mladi

u tudje ode krajeve

i dok drugim dvore gradi

ona samuje

Od dragana pisma ceka

sama sa sobom druguje

dan za danom ona se nada

jer mu vjeruje

Pjevaj lijepa Ehlimano

pjevaj o tuznoj sudbini

svi cemo stati

svi cemo pjesme tvoje slusati

Ehlimana, Ehlimana, Ehlimana