Kapidzik otvori jer moga mi dina
izvalicu direk i baglame tvrde
pa neka se na me svi alimi srde
jer za tobom delija umire, Emina
Sinoc kada se vracah iz topla hamama
prodjoh pokraj basce staroga imama
kad tamo u basci, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajase Emina
Ja joj nazvah Selam jes, tako mi dina
nece ni da cuje lijepa Emina
vec u srebrn ibrik zahvatila vode
pa niz bastu djule zalijevati ode
S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
rasplete joj one pletenice guste
zamirisa kosa ko zumbuli plavi
a meni se krenu bururet u glavi
Zamal’ ne posrnuh, mojega mi dina
ali mi ne dodje lijepa Emina
samo me je jednom pogledala mrko
niti haje alcak sto za njome crkoh
Asik, Ajsa, ja pasa
konja jase subasa
Po basci se sece, a plecima krece
ni hodzin mi zapis, nista pomoc nece
ja kakva je pusta, moga mi imana
stid je ne bi bilo da je kod Sultana
Umro stari pjesnik, umrla Emina
ostala je pusta basca od jasmina
salomljen je ibrik, uvelo je cvijece
pjesma o Emini nikad umrijet’ nece