Hrvoje Hegedusic — Khevenhiller (Nigdar ni tak bilo, da ni nikak bilo)

Nigdar ni tak bilo da ni nikak bilo

pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu

kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo

ne bi bilo nikak ni tak, kak je bilo

Ar je navek bilo da je nekak bilo

kaj je bilo, a je ne kaj neje nikak bilo

tak i vezda bude da nekak, vre, bude

kakti bude bilo da bi biti bilo

Ar, nigdar ni bilo da ni nisce bilo

pak nigdar ni ne bu da niscega ne bu

kak je, tak je tak je navek bilo

kak bu, tak bu, a bu, vre, nekak, kak bu

Kajti, nemre biti i nemre se zgoditi

da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi

nigdar jos ni bilo pak, nigdar ni nemre biti

da kmet nije moral na vojscinu iti

Kajgod, kakgod bilo opet je tak bilo

kak je bilo, tak je i tak bude bilo

kak je navek bilo navek tak mora biti

da muz mora iti festunge graditi

Bedeme kopati morta nositi

z repom podvinutim kakti kusa biti

kmet ne zna zakaj tak bas mora biti

da su kmeti gladni, a taborniki siti

Ar, nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo

pa nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu

kajti, nigdar ne bu ni na zemlji, ni na nebu

pri koncu, pak, Turcin potukel nas se bu

A kmete je seje’no je l’ krepa totu, tam

il’ v katedrale v Zagrebu

gda drugog spomenka na grebu mu ne bu

nek’ pesji brabonjek na bogeckem grebu