Marchelo — Pismo vanzemaljcu

Recices da smo te mi zvali

da nije fer da ti sada kazem vrati se

ovo nije svet koji hrli da grli turiste

i vrbi od vrlih, ne

Zar da te lazem, zar tebe, to je greh

prastaj za poziv, al’ nismo ga mi slali svesno

niti sa zeljom da zbog nas letis tako daleko

da napustis zbog nas svoj mir, mrak i vecnost

ti, dar i svetlost

Ovde ti nije mesto

jer zivot pored nas bio bi k’o zivot nas

al’ nije vredno ni da fotkas

takav jedan pejzaz

Cim dodjes videce ti boju

reci sta znaci, sta si zbog nje

a onda ce dodati zacin, dodelice ti naciju

i kazati da je svetinja

Da si i ti junak zbog junastva svojih dedova

da si i ti los zbog drugih i svojih redova

da si i ti dobar jer je neko bio pre toga

Ovo je tvoja zastava, ovo je tvoj dres

kada vidis drugacije, ti nasrni kao zver

jer i oni su tako na tvoje

ili na njih, il’ vec nesto

al’ kakve veze sad ti imas s’tim

Ljudi to zovu sudbinom, licemerni blef

to nije ruka vise sile, no ruka ljudi od preja

kad se gleda iz tvog beskraja

to sve nema znacaja

sve je covek vajao prstima svoga ocaja

Ref. 2x

I eto to je svet, eto to su ljudi,

prazni i ludi, mali i glupi, tudji

ne mogu da ti dozvolim da dodjes, oprosti

ne mogu da ti dozvolim da dodjes, razumi

jer eto to je svet, eto to su ljudi

Dodelice ti veru i bices te vere

i ginuces ako treba za tu veru bezveze

objasnice ti da to bog hoce od tebe

oni sto ga gledaju kroz prizmu svoje cudi bedne

Ulizuju se njemu isto k’o u firmi sefu

mole ga, cmizdre i stenju, traze od njega nesto

eto ti kako oni shvataju vrhovno dobro

kao sujetno bice koje zeli ulagivanje vesto

Simbol ljubavi shvataju k’o bolesni ego

kome treba da ga mravi hvale, da mu bude lepo

kada tako pojme svetlost, kako tek pojme tamu

Djavo u redu na birou rada prosi za hranu

jer suvisan je svetu gde je rat uvek u toku

da ljudi dokazu ciji to bog ima veceg djoku

jer ako ima boga, on je samo jedan

I ne treba ti mac i crkva da mu budes odan

on od tebe jednostavno zeli da budes dobar

a ne da placas popa i da se slihtas do groba

ako sve to ikad kazes, izdajnik si roda

jer ovde si to, vera, nacija i boja

Ljudi umiru zbog toga, zbog slucajne lutrije

a da su izvuceni drugde, sve bi bilo drukcije

voleli bi ono sto sad mrze jednakim zarom

ili opet bi im bilo vredno da to plate glavom

Ref. 2x

Na kraju ostaje onaj najtezi zalogaj

da sprecimo tvoj dolazak i molimo oprostaj

oboje smo slomljeni, al’ nemamo petlje za pokusaj

oprosti nam

Dobar dan, dosli smo zbog abortusa