Marchelo — Pismo bratu

Dragi Milose, znam da neces

ni citati ove redove

al’ me cesto muci pitanje

kad zavrsim skitanje

budan dok cekam svitanje

Gde si ti, gde su te

odneli vetrovi

ovi stihovi, tebi pisani

ne silaze mi s pameti

Pa, Slave ti, kako si mi

evo, reko’ da ti bacim koje slovo

pod nasim nebeskim

krovom bas nista novo

Kao sto znas

trazili smo promene

dobili zamene

pa sad bauljamo

kotrljamo se i prljamo u blatu

Bas kao i juce, stvarnost te tuce

pa samo gledas bulju da izvuces

ja zapalio na fax

paracin mi postao previse skucen

A BG k’o BG, nekad suza

nekad me osmeh ozari

rokam svoje

pa ponekog vikenda

palim dole do starih

Dobro su matori, sta znam

isto, svaki dan, isti san

kazu, zivot je sljaka

al’ nek sve od sebe dam

Caletov pogled se gubi

pali cigaru, gladi bradu

kuca nam jos nema fasadu

al’ kaze, ne gubi nadu

Pita kako je meni tamo

u velikom gradu, e, tata, tata

zivim sa cimerkom u stanu

od 26 kvadrata

I rokam solo kroz zivot od blata

stvarnoscu ne baratam

ne shvatam, al’ se ipak

smesim iz inata

A onda se setim da tamo

negde imam brata

preko granice ispisuje

nove zivotne stranice

A na ruci vise

nema brojanice

otudjio se od porodice

a kako ne bi i od rodbine

Nisam ga video

ni cuo ima 3-4 godine

reci, Milose

granice nisu nista drugo

do linija u atlasu

al’ jesu stvarne onda kad idu

od srca ka srcu

Ti sada pruzas ruke

nekom novom nebu

nekom novom suncu

tvoj mali brat je postao MC

radi album, ide ka vrhuncu

I cesto sanja te, nazad u dane

pre i nase stare ulice

ti i ja, blejanje i smejanje

kad leti dodjes iz Nemacke

Doneses mi igracke i cokolade

pa sa Tomasketom palis do grada

ja se hvalim ispred zgrade

don’o mi brat

I sat kuca i vreme leti

al’ i dalje boli kad se setim

i dalje boli kad skontam

da vise nikada neces hteti

Da zajedno pikamo „Robokapa“

na glupavom comodore-u 64ci

da mi pustas Paka po celu noc

dok ne popizde matorci

Ej, secas se kako sam se

kao mali bojao oluje

kad cujem one stare topole

da huje, strahujem

ti kazes, burazer tu je, ne brini

a meni se cini, na nas srusice se

Nisam kontao da sudbina zna

i drugacije da nam srusi sve

da srusi sne, jer ljudi odlaze

cesto bez pozdrava

cesto bez obraza

stide se svog odraza u ogledalu

Al’ ja sam tvoj i ti si moj

i dalje nemam sta da dodam

covece, krv nije voda

budi joj odan

Ref.

Bar nekad seti se

bar nekad seti se

onih dana od pre

vreme protice

i vreme protice

al’ secanje ostaje

Dragi Milose, lose je

znam da za tebe odavno proslo je

a proslost je ta sto grize me

iza zavese, kad sklonim oblake

Burazer od tetke, a voleo sam

te k’o da smo rodjeni

jedva cekao leto da dodjes mi

da i ja imam starijeg brata

Dobro se secam tog dana

kad sam te zadnji put sreo

leto 99, nebo prepuno ptica

prepuna glavna ulica

i ti koji guras kolica

u kolicima mezimca

Mala Mina, lepa je kao andjeo

jebote, moj se burazer

sa zenom spandjao

decu izradjao

Mic po mic, kontam

post’o sam stric

pogledi nam se srecu

niko ni reci, stojimo i cutimo

Toliko bih ti mnogo kazao

al’ samo gledam

tako bih ti se bacio u zagrljaj

al’ mi neka beda u srcu ne da

A taj tvoj hladan pogled me

i dan danas sece

covece, par reci rece pa ode

ja se to vece spucao

k’o stoka, solo, kuci

Pitao se po sto puta

kako to ljudi

odjednom postaju tudji

i vrteo kroz glavu sve svoje

snove od malena

Kako sam sanjao

da jednog dana mozda

zajedno odemo

na koncert Cypressa

Sanjao da jednoga dana

mozda zauvek budes tu

gde sam sanjao

a onda se probudio

i skontao da sam blesav

Kraj je price i svako

sledi svoju smernicu

P.S. poljubi cerkicu

Ref. 2x