Marchelo — Sapat

On cuje sapate

izlomljene, potmule

huku i topote s

neke daleke obale

Sto grcaju i grce se

jece unutar lobanje

shvata — lose je

ali muz i otac je

Borac je, ne da tom

ehu da ga samelje

ali tesko je da gradis

kada imas jako lose temelje

Krhke, mrvljive i

trajno polomljen dom

iz koga nosi u sebi

trajno udomljen lom

Lose je — glasovi u glavi

al’ mozda proci ce

napet je, svi smo

ponekad takvi

Ima zenu, dvoje dece i

sagradio je novi dom

koliko god temelj los

covek mora biti nesto jos

Nesto iznad sebe samog

sebi sprat, njima krov

toliko toga, toliko dobrog

da zatrpa se rov

Ali glasovi ne prestaju

svrdlaju i tutnje

kao zgrusane slutnje

kao vapaj, kao zov

O, kako bi bilo lepo zaspati

utonuti u crnu vodu sto te zaglusi

sto celog te uzme, nezno te rastoci

u blazeno nista gde utihnu sapati

Jeka je sve glasnija

sada zna da zove ga

oseca da lomi ga

da grmi u glavi, melje ga

Da menja ga

lobanja je malena, pretesna

i zna, lose je

i tome nece biti prestanka

Ustaje pre svih

penje se na sprat

zna da voli sve njih

al’ u ovome je sam

Ni rec, ni krik

samo misao i dah

sekunde, bol

samo tren, i kraj

Ref.

Celog zivota u mojoj

glavi si — sapat

zivis u meni na mestu

gde sam jos slaba

Danas je dan kada

pustam da si vrisak

dajem ti mir koji

nisi imao nikad

Gledam je, znam kuda

odlazi kad god se ucuti

to jos gusi, ljuti

takav ambis nikad ne zatrpas

cucis iznad i slutis

Ono zasto, onaj upitnik

je pijuk na njenoj dusi

ponekad pricamo o tome

ali kako bismo mi znali

kako izgleda da prodjes

takvo nesto kad si mali

Ipak, jednom smo joj rekli

posle ko zna koje flase

da mozda ipak nije sasvim

kasno da ga spase

Izvristi njegov bol

ti mu budi mir

ti mu podari to

ti prekini niz

Ne dozvoli da sada on

tebi bude upravo sapat

koji huci po tvojoj glavi

kao fijuk i sluti svasta

Ljudi uvek trube da

samo slabi dizu ruke

od sebe i samo sebicni

dizu ruku na sebe

Al’ to nije bas uvek tako

i nekad nije to uopste

poneko resi da ode

bas zato sto voli svoje

Tako slepo, odano

vise od sopstvene koze

kada shvati da menja se

u drugo, u lose

Divim ti se oduvek

i nadam se da mozes

da mu dozvolis da bude

secanje, tata i covek

Pustam te

Ref.