Miladin Sobic — Zana

Svi mi kazu da sam pijan

od kad jednu malu sretoh ja

svi mi kazu da sam pijan

a od cega, niko i ne zna

Svi mi kazu da sam pijan

i da mi je cesto crven nos

svi mi kazu da sam pijan

srecan, neocesljan, neobrijan

neobrijan

A meni zivot cemer nosi

mnogih zelja krah

hoce da mi napokosti

djubre, i utjera strah

Iz dana u dan pusta nokte da mi vidi krv

a ne shvata, mnogo hoce

uzalud mi truje voce

uzalud mi zeli biti trn

A istih jada drustvo moje

kaze da mu ne pomaze ni konjak, nit vinjak

cigarete, noz i tuce

ili sve moguce silne pare cak

Ma uhode me nocu, danju

otkrij tajnu cudnom stanju

srecan, p’jan, a trezvenjak

Traze krcmu koju krijem

hoce pice koje pijem

da im svane dan

Ref.

A niko ne zna, moja Zana

ti si krcma i kafana

u njedrima bombe dvije

krcmarice najmilije

Niko ne zna, moja Zana

ti si pice i kafana

puna njedra, bombe dvije

utociste najmlije

U tjeskobi i u sjeti kad mi prodje dan

golem jecaj, teska suza poremeti plan

kad se vrati, da se sveti neki stari grijeh

ispred vrata sobe moje

kad zacujem od zivota podrugljivi smijeh

Znaju da mi tu nikako ne mogu pomoci

konjak nit vinjak, cigarete, noz i tuce

ili skole kako uce, silne pare cak

osjetim se kao sjena od ugla do ugla

kradom kroz cijeli grad

Onoj krcmi koju krijem

mome picu sto ga pijem

dok ne svane dan

Ref.

Samo znaju da mi kazu da sam pijan

od kad jednu malu sretoh ja

da mi kazu da sam pijan

a od cega niko ni ne zna

Ref.

Niko ne zna, moja Zana