Miladin Sobic — Zazvoni zvono

Sjedim u parku, pored nase skole

stara klupa, u istom cvijecu

ovdje smo nekad, izmedju zvona

sjedjeli ja, i ona

Nasa je prica, zapocela tiho

njezne su bile prve njene rijeci

ovoj smo klupi, izmedju zvona

zurili ja, i ona

Ref.

Zazvoni zvono, u njenoj dusi

zazvoni jace, da se sjetis svega

sjecanje nek je, donese meni

iako sada volis samo njega

Zazvoni, zvono, u njenoj dusi

zazvoni jace, da se sjetis svega

sjecanje nek je, donese meni

iako sada voli njega

Nasa je prica, zapocela tiho

njezne su bile prve njene rijeci

ovoj smo klupi, izmedju zvona

zurili ja, i ona

Ref.