Jedan stari kontrabas
izgubio dobar glas
obis’o je sve kavane
sve bircuze i mejane
lutao je svud po svijetu
i po kisi, i po snijegu
veselio mnoge snase
kartarose i birtase
Svirali ga begesari
nekad mladi, nekad stari
sipali su u njeg’ vina
spricer piva i rakije
a beges k’o svaki beges
samo svira i tuguje
Ali jedan lipi sokac
crni Mata iz Stitara
uz’o beges pod svoj ajer
naglanc’o ga k’o fijaker
skinuo mu staru zicu
promijenio kobilicu
naglanc’o mu sve civije
pa se beges samo smije
I sad Mata cuva beges
miluje ga k’o djevojku
jos kad netko sale radi
mlatne banku ili stotku
pa da vidis moj djerdane
svira beges dok ne svane