Ognjen Opacic Oggie — Sanjam

Oduvek mast’o sam i sanjao da bi me zivot cuo

al’ on sva moja ocekivanja pomnozi s nulom

onda cimam se opet, opet sve iz pocetka

i uvek zakoracim jednom, a vrati me dvaput svestan

Oni osudjuju druge, misle da su iznad njih

kako mozes nekom da sudis, isti smo svi

dal’ si posten il lukav da li si cutljiv il bucan

onaj gore pazi sve, svakog vidi, svakog slusa

Nije klosar tu gde jeste, zato sto tako hoce

vec sto ga zivot izjebe zato sto mu se moze

dal’ mu je teze da bome, dan opet vodi ka tome

da Boga moli za bolje gladan i tuzan bez vode

Oseca ono sto cujes, razume ono sto vidis

nema sve sto svi imaju, pa se opet ne stidi

da li ima nove gilje, i cuku od 300 evra

zeli samo parce hleba, i malo srece za njega

Ref. 2x

I dalje sanjam

al’ snovi padaju s neba k’o zvezde

ja sam sam

al’ opet imam nade u svakog od vas

i cujem nocima glas zove da krenem

onda pitam se tad sta je to bolje za mene

A mi crvenimo za sve, niko nema postovanja

gde je ljubav nestala, ona ljubav belog grada

beton je previse hladan, lako uzme ti sne

a ti se budis u gradu sivom gde tuzni su ljudi

Onda nemoj da se cudis kad padne mrak na oci

snovima krocis, a tuga uliva strah u kosti

i nije zivot ako lak je, u noci

kad ne znas kud da ides, pa se kocis

Umesto srca kamen je, i nemas nade u nikog

i svi se smeju oko tebe, a tebi je tako krivo

sto po njima nisi njihov nivo, oni su bogati

vidis sansu da jebes im mater nesto te odvrati

A ja sam cenio ortaka k’o brata

i nije tesko ako imas gde da spavas

to shvatam sada

previse bola i jada, na jednom mestu

svi su geto, a kad je tesko pitam se gde su

Ref. 2x